Za Luz María-u Ramírez Villalpando, direktoricu Instituta za Zene u Guanajuato-u ( Imug: pažnja, ne izgovara se „y muge“), najbolji protuotrov protiv nasilja unutar porodice je Trostruko R (prema prva slova na spanskom jeziku). Ženama koje su udarane od strane svojih muškaraca, savjetovano je da se prepuste sudbini, da se smiju i da se mole, objašnjava Verónica Cruz, predsjednica Centro Las Libres (Centra Slobodne), građansko udruženje koje brani građanska i reproduktivna prava žena u Guanajuato-u. Zaova od Gerardo Mosqueda, sekretara državne vlade i broj dva u lokalnoj strukturi Yunque-a, Ramírez Villalpando je prije par dana izjavio da su žene koje se tetoviraju prvenstveno odgovorne za gubljene vrijednosti u našem društvu.
2001.godine, nakon dolaska Vicente Fox-a kao Predsjednika Republike, njegov nasljednik na državnom prijestolju Guanajuato-a, Carlos Romero Hicks, preuzeo je vlast s glasovima PAN-a i snage ONY (Organización Nacional del Yunque - Nacionalna Organizacija iz Yunque-a), snažna tajna sekta koja se nalazi desno od meksičkih ultradesničara. Tokom šestogodišnjeg perioda Romero Hicks-a, zakoni kao i javna politika povezana sa seksulanim obrazovanjem i reproduktivnim pravima bile su izmjenjene da bi ih doveli u sklad, precizira Verónica Cruz, sa vjerskim ideologijama novih zapovjednika.
Seksualno obrazovanje za osobe u pubertetu i adolescente je bilo praktično obustavljeno u javnim i privatnim školama. Iz knjiga prirodnih nauka isključene su slike koje su prikazivale ženske i muške reproduktivne organe, jer prema mišljenju talibana iz Bajío-a potiču na blud. Ovi su započeli stalnu kampanju protiv upotrebe prezervativa i kontracepcije, koja se zasnivala na još jednom vjerskom načelu: da bi se izbjegle spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće, jedino korisno je apstinencija.
Kada je, kao odgovor na proteste raznih državnih sektora, federalna vlada je zabranila knjigu prirodnih nauka Yunque-a i zahtjevala da se učenicima uruče one koje je izdao SEP, talibani iz Guanajuato su ga zapalili na javnom trgu u León-u, podsjeća Verónica Cruz. I Carlos García, novinski dopisnik La Jornada-e u entitetu, tvrdi da prema mišljenju direktorice Imug-a, koja nije doktorica već dekorater interijera, žene u momentu silovanja izlučuju tečnost protiv spermatozoidnu, koja ih štiti od trudnoće. Bez sumnje u to, na pučini Guanajuato-a se ponavlja ovaj nalog, nacrtan između grbova i amblema državne vlade: Zbog ljubavi ili zbog nasilja abortus je zloćin.
Maternice ubice
U ljeto 2004.godine jedna istražiteljka Instituta Društvenih Proučavanja (ISS, prema kratici na engleskom jeziku) iz Den Haga u Holandiji, je dokumentirala u šumskoj regiji Chiapas neke slučajeve žena koje su doživjele spontane pobačaje zbog ekstremnog siromaštva u kojoj žive. S jedne strane, ovaj dopisnik je postigao podatke žena koje žive u urbanim područjima i uživaju u savršenom zdravlju, koje su prekinule trudnoću, ali ne dobrovoljno između petog i šestog mjeseca trudnoće, jer imaju dječiju maternicu, odnosno maternicu koja nije u stanju da smjesti fetus u razvoju.
U Guanajuato, od 2001.godine spontani pobačaji zbog neuhranjenosti ili bilo koje druge vrste fizičkog ograničenja kažnjavani su sa do 35 godina zatvora. I oni koji su dobrovoljno izvršeni također. Za talibane iz Bajío su ubistva u odnosu na srodstvo i nepravda proizvoda trudnoće, prema važećem kaznenom zakonu u državi. Ili, kako je pojednostavnio guverner Juan Manuel Oliva Ramírez u jednom intervju objavljenom u La Jornada jučer, oni su čedomorci.
Baš danas, zbog ove gnusne optužbe, pet mladih seljanki su osvanule uhapšene u Centru Drštvene Rehabilitacije (Cereso) iz Puentecillas, na izlazu glavnog grada Guanajuato-a, i još jedna u onom iz Valle de Santiago, blizu Michoacán. Sve one izdržavaju kazne u iznosu od više od jedne četvrtine stoljeća zatvora – najstarija u grupi, sa tek 26 godina života, je već devet iza zatvorskih rešetki a predstoji joj još 17-, ali niti jednoj nije nikada pružena ljekarska pomoć, obrazovanje o reproduktivnom zdravlju niti pomoć da izbjegne, ili prekine, svoju trudnoću. Jedna od njih je ostala u drugom stanju četvrti put kada su je silovali, a da je policija nije zaštitila od muškaraca koji su je godinama uznemiravali, policija koja je naknadno uhapsila zbog izvršenog abortusa.
Pored toga što su žrtve okrutne i nepodnošljive nepravde, sve imaju zajedničko iskustvo i to kada su došle u javnu bolnicu cureći krvljom i sociološki uništene, doživjele su isto iznenađenje: prije liječenja, doktori koji su ih prihvatili u sali za hitnu pomoć zvali su agente Javnog Ministarstva da ih prijave na djelu.
Svih šest- još Alma Yareli Salazar Saldaña, koja je već slobodna- prevezene su iz bolnice u zatvor. Nakon što im pre izrečena presuda, neke su apelirale Višem Sudu Pravde, ali zbog nedostatka dobrih advokata izgubile su pri drugoj molbi i sada, radi uzdizanja svoj slučaja Vrhovnom Sudu- smetljište morala nacije- svaka od njih treba prikupiti bar 500 hiljada pesosa da bi postigle da je jedan pravnik predstavlja: jedan nemoguć san, jer njihove porodice žive u uslovima ekstremnog siromaštva i rijetko popstignu 400 pesosa koliko ih košta da odu iz svojih pokrajina u Cereso Puentecillas da ih posjete.
ONU vs ONY
Zbog ovih udaljenosti, prije nekoliko dana uoči posjete visokog povjerenika Meksiku koji je opunomoćen za ljudska prava ONU, južnokoreanke Kuyng-wha Kang, Sekretarijat Javnog Zdravstva iz Guanajuato je primorao četri zatočenice u Puentecillas- u da potpišu dokument u kojem zahtjevaju da ih više novinari ne ispituju. Zašto su potpisali tako apsurdan zahtjev kao da su poput Angelina Jolie, Scarlett Johansson, Rachel Weisz i Natalie Portman umorne od paparazza? Zato što su im zaprijetili da će ih premjestiti u Valle de Santiago, da njihove porodice koje se nalaze u blizini Dolores Hidalgo i San Miguel de Allende, ostanu tako daleko, kao što bi za nas bilo poput Iztapalapa od Nueva York-a.
Sada kada znamo o njihovom postojanju i njihovim mukama- sve su mlađe od 30 godina i život je pred njima-, nećemo dozvoliti da istrunu u zatvoru. Prije svega, teba učiniti da svim mogućim putevima do njih dođu poruke koje će im reći da nisu same; da se ne trebaju prepustiti sudbini, smijati se i moliti se, već suprotno, nastaviti boreći se za svoja prava i da će sa sigurnošću, prije nego što predpostavljaju, biti slobodne.
Klanac saziva svoje čitatelje i čitateljke- bez obzira gdje se nalazili- da promisle, ramisle, organizuju, da daju oblik i sadržaj i da pokrenu državnu i međunarodnu kampanju solidarnosti za skoro oslobađanje María Araceli Camargo Juárez, Yolanda Martínez Montoya, Ana Rosa Padrón Alarcón, Susana Dueñas, Ofelia Frías i Liliana Moreno. Kampanja, u svakom slučaju, treba imati kao osnovu Centro Las Libres, čije hrabre članice žive i bire se u Guanajuato-u i kojima je potreban zagrljaj svih koji će ih zaštititi.
U ovom momentu, u Guanajuato-u ima još 166 žena koje su predate od strane doktora policiji. 43 od njih su na raspolaganju suda da bi se podvrgle kaznenom postupku. Nije riječ samo o šest zarobljenih seljanki, niti o onima koje čekaju svoj red u prijemnoj sali do užasa, već o svim ženama Meksika i svijeta. Hoćemo li pokrenuti kampanju? Prihvataju se potpore, kritike i prijedlozi. Zatvorenice zbog abortioranja? Ne još dugo vremena!
No hay comentarios:
Publicar un comentario